|
"Ako prihvatiš baš sva pravila, bit ćeš kao i svi ostali i završit ćeš kao budala. Živi u alternativi, pali svijeće svojim greškama, žvači žvaku i ne budi seronja"
Bob Dylan
Hrvoje Šalković rođen je 29.09.1973. u Petrovoj bolnici u Zagrebu.
Začet je devet mjeseci prije toga, na Badnju večer 1972. Priča kaže da je gospođa majka kitila božićno drvce, i da joj je jedna kuglica ispala iz ruke. Nagnula se da je podigne...
Šalković je diplomirao Novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, pa je nakon toga otišao u London na nekoliko tjedana, s namjerom da unaprijedi znanje engleskog jezika.
Ostao je tri godine.
Upisao je poslijediplomski studij na University of Westminster, pa tamo objavio podosta znanstvenih radova, a potom i magistrirao 2000. godine.
Šalković se nakon toga vraća u Zagreb i intenzivno posvećuje pisanju i putovanjima.
Tijekom zagrebačkog, ali i londonskog studiranja, uspio je skupiti solidnu zbirku poslova kojima se bavio. Radio je kao anketar u Institutu primijenjenih istraživanja, kao trgovački putnik u tvrtki Opremanje, kao profesionalni vozač auto utrka (AK Delta, AK Siget), kao perač tepiha, vozač generala (Petković, Šlopar), urednik biltena autobojne, kao redar na koncertima, pomoćni skladištar na londonskom East Endu, vozač dostavnog kamiona tvrtke Army & Navy, prodavač tehničke robe na londonskoj tržnici Elephant & Castle (s partnerom Turčinom), zatim kao novinar, dopisnik iz Londona, predstavnik kanadske telekomunikacijske kompanije TIW u Hrvatskoj, PR menadžer marketinške agencije Status grupa, direktor ljevaonice željeza Vulkan d.o.o.
Danas je zaposlen u tvrtki GONZO d.o.o. (www.gonzo.hr) gdje obnaša funkciju direktora.
Od 1997. godine do danas, Šalković je promijenio mnogo adresa, od Mikulića, Gredica, Hrgovića, Knežije, Poljanica, Chiswicka, Seven Sisters Roada, Stamford Hilla, Masarykove ulice... Selio se petnaest puta... Sve bi to, u slučaju da konačno napiše nešto dobro, pa gradsko Poglavarstvo odluči postaviti spomen ploče na pročelja zgrada u kojima je Šalković živio, moglo dovesti do ozbiljnog potresa u gradskom proračunu.
Šalković je proputovao 101 zemlju na svih 7 kontinenata, neke na konvencionalan, a neke na osebujan, gonzo-način.
Ilegalno se provukao u Černobil, ili ono što je ostalo od njega. Ronio je s morskim psima u otovrenom moru pored Galapagosa. Tumarao je ledinama Antarktika, trčao s bikovima u Pamploni, ulazio u Ranchose Caracasa, jurcao motorom po Uskršnjem otoku, spavao u džungli Amazone. Na Novom Zelandu se uspeo na mitski Mordor, i tamo bacio izvjesni prsten...
Surfao je plažama Costa Rice, verao se uz vulkane Nikaragve, razgledavao ruševine Maya u Hondurasu, jurio ski jetom kraj koraljnih grebena Belizea.
Jurio je pustopoljinama Južnoafričke republike i Swazilanda, sunčao se na obalama Mozambika.
Jurio je gliserom kroz Vijetnam, jahao je slonove džunglama Laosa, plesao s Kubankama u Havani. Upadao je u nevolje... Hapsili su ga na aerodromu u Melbourneu. Gazda hostela u New Orleansu pištoljem ga je istjerao u noć...
Vlakom je prošao kroz sibirske pustopoljine, jahao je konje ravnicama Mongolije, pio vodu ravno iz Bajkalskog jezera, verao se Kineskim zidom, smijao se u brk sjeverno korejskim vojnicima u Panmunjeom-u, jurio japanskim vlakovima. Obilazio je filipinske vulkane, partijao po klubovima Šangaja, Jakarte i Sydneya sunčao se na plažama Balija.
Južnu je Ameriku proputovao od Caracasa na sjeveru, sve do Patagonije na samom jugu. Autobusom je obišao Boliviju i Peru, verao se zidinama Machu Picchua, obilazio nacionalne parkove Patagonije. Plesao je tango u Buenos Airesu, sunčao se na molovima Urugvaja. U Indiji je jahao s Beduinom po pustinji Rajasthana, slavio novu godinu u gradu Jaipuru, upadao na svadbe po Varanasiju i prisustvovao obrednom kremiranju na obali Gangesa. U Nepalu se družio s muzičarima, u Bangladešu je tumarao lokalnim tržnicama.
Autom je projurio kroz Siriju, Jordan i Libanon, tumarao Damaskom, pentrao se zidinama drevnog grada Petre, gledao zalaz sunca u pustinji Wadi Ruma. Kupao se na Mrtvom moru, tulumario klubovima Beiruta.
Pucao je iz bacača raketa i bacao bombe po džunglama Kambodže. Kockao je u Vegasu. Skitao se brazilskim plažama. Zatvarao je šankove po Miamiju i New Yorku. Ronio je s delfinima u Mexicu. Skijao je stjenjacima Rocky Mountainsa. Divljao je na karnevalu u New Orleansu.
Vozio se autobusom Greyhound od jedne do druge američke obale. Putovao je vlakom od kraja do kraja Australije. Proputovao je svim međunarodno priznatim europskim državama (uz dva odmetnuta teritorija - Transdniester i Sjeverni Cipar), od Rusije, Bjelorusije i Ukrajine na istoku, do Lisabona na zapadu, od Škotske, Norveške i Finske na sjeveru, sve dolje do juga Grčke. Sve to autobusom, vlakom, brodom, vlastitim automobilom ili autostopom.
Sakupio je sasvim zgodnu zbirku lomova, koje Šalković naziva ozljedama na radu. Izdvajamo: lom lijeve potkoljenice (dječja igra zvana trula kobila), lom desne potkoljenice (nogomet), lom lijevog koljena (skijanje), puknuće ligamenata desnog stopala (košarka), napuknuće rebra (boks), lom ramena (auto utrke), lom palca desne šake (padobranska obuka).
Magistrirao je međunarodne odnose, ali tvrdi da o onim muško-ženskim ne zna baš previše. Navodno uvijek nešto zabrlja... Nekoliko je puta eskivirao ulazak u bračnu luku, nekoliko se puta zatekao u višegodišnjim vezama. Ali ipak, većinu vremena proveo je kao samac.
Od posebnih životnih dostignuća Šalković neće izdvojiti akademske titule koje je dosegao, književnu nagradu i prva mjesta ljestvica čitanosti na koja je zasjeo, niti će se hvaliti brojem zemalja koje je posjetio.
Da bi postao magistar, trebaš biti uporan. To može svatko.
Da bi osvojio književnu nagradu, moraš biti vrijedan. To može svatko.
Da bi posjetio mnoge zemlje, trebaš sjesti na avion i odletjeti. To zaista može svatko.
Zato će Šalković reći da je čvrsto prijateljstvo s pedesetak ljudi naseljenih diljem planeta jedino na što je istinski ponosan.
To ne može svatko.
Dobro došli na službenu Internet-stranicu Hrvoja Šalkovića. |
